Bor, 20.08.2017. Pismo redakciji: Miroslav Radulović, novinarski veteran
Na borskom aerodromu, na Sedmom kilometru, 19.avgusta održan je veliki, šesti po redu, aero-miting, U stvari, ovakvih „vazdušnih“ manifestacija bilo je ovde do pre desetak godina u izobilju. U vreme Slobodana Miloševića ti aero susreti bili su, između ostalog, zgodan naćin da ljudi, makar na kratko, podignu glavu. Neposredno pred raspad SR Jugoslavije ovde su održavana i savezna takmičenja u padobanstvu, u avio patroliranju i nalaženju zadatih ciljeva.
Kasnije, na borskoj aerodromskoj pisti održavana su razna moto- takmičenja, uključujući i popularni karting, a dugačka betonska pista pokazala se i kao zgodan poligon za trkačke atletske discipline. Jedino nije moglo da se održi takmičenje u skoku u dalj.
Sva ta takmičenja i susreti ličili su na dobro poznate „susrete treće vrste“. Gledaoci, takmičari i službeno osoblje aerodroma tiskali su se jedan do drugoga, mališani su jednostavno samo želeli da pipnu avion, a roditelji, bake i deke utrkivali su se ko će da napravi lepši snimak svojih najbližih.
Bilo je mesta i za parkiranje, svuda naokolo, pa čak i u šumi.
Sada, tokom održavanja Šestog aero-mitinga sve ove stvari bile su uskraćene, a nespretnost organizatora doprinela je da se ljudi rano razbeže uz komentar: Sad i nikada više.
Nekome je palo na pamet da, zbog straha od islamskih terorista, pletenu ogradu postavi 300 metara prema severu. Tako su gledaoci bili osuđeni da gledaju direktno u sunce, deca su oko ograde plakala i bezuspešno molila roditelje da ih slikaju pored aviona. Oko 20 čuvara iz jedne poznate firme za obezbeđenje oholo se šetalo unutar mreže ne dozvoljavajući gledaocima ni da je pipnu.
Sa naše tačke gledišta te stražare bi morao da plati Sportski centar, odnosno Aerodrom u Boru, koji su ovako jadno upropastili ideju. Dok su nesrećni gledaoci nekako pokušavali da sa velike daljine, gledajući u sunce, shvate o čemu je ovde reč, tamo u dubokoj hladovini otvorenoig avionskog hangara sedele su zvanice, kumovi, tašte, svekrve i njihova deca.
Najpre je pred njima odigrano narodno kolo iz ovoga kraja, a zatim je predsednik opštine Aleksandar Aca Milikić, isto pred njima, otvorio takmičenje.
Saobraćajna policija je došla posle sat i po vremena, kada je uzan put već bio veoma prebukiran. Nervozni vozači su pitali pomenute stražare zašto ih ne puste da udju u šumu, gde nikome ne bi smetali, ali uzalud. Organizatori su čvrsto odlučili da se striktno drže nereda.
Ako je Opština Bor dala neku pomoć, morala bi da traži povraćaj, zatim da otera ljude koji su mislili da se red najlakše održava ogradom, gledanjem u sunce i nepotizmom i da na Aerodrom dovede one koji se razumeju i u aero-sport i u turizam uopšte.
Ovaj kratak izveštaj ne bi bio potpun bez poslednje rečenice: Kada je predsednik Opštine Milikić video šta se događa okolo, jednostavno je došao, porušio ogradu i tek tada je doživljaj mogao da bude potpun. Pokazalo se da je strah od islamskog fundamentalizma, usred istočne Srbije, bio suvišan.
Ostaje nada da će se iz ovoga izvući i neke pouke koje bi mogle da budu korisne u budućnosti.
Miroslav Radulović, novinarski veteran